Glagoli govorenja kao markeri emfaze - slučaj pseudocitiranja

Apstrakt

Ovo istraživanje je usmereno na funkcije koje mogu imati glagoli govorenja u razgovornom diskursu. Fokusi rali smo se na leksičko - sintaksičke markere citiranja, koji su najčešće glagoli govorenja, a koji mogu figurirati i kao markeri emfaze ili kao mehanizmi za zadržavanje reči, i sl. i u javnim i u privatnim razgovorima. To su situacije kada govornik direktno citira, i to ne da bi naveo citirani materijal, već da bi tako naglasio deo iskaza koji sledi. U takvim situacijama koje su se javljale u korpusu koji smo koristili za ovo istraživanje se uspostavlja tendencija da se suprasegmentne varijacije karakteristi čne za emfazu, kakve su sporiji tempo govora, povećana glasnoća, nekad i kratke pauze u govoru, javljaju nad delom iskaza koji dolazi nakon leksičkog markera citiranja, što pokazuje da se oni pojavljuju i u funkciji markera emfaze. Korpus za ovo istraživan je sastoji se od deset sati audio - snimaka spontanih privatnih razgovora i deset sati video - snimaka televizijskih razgovornih emisija na srpskom, engleskom i nemačkom jeziku, koji su transkribovani, i gde su anotirane prozodijske varijacije. S obzirom na to da smo ovoj problematici pristupili sa stanovišta analize konverzacije, ovim prozodijskim obeležjima se pristupilo sa auditivnog, a ne akustičkog aspekta.