PREZENT I KONSTRUKCIJA SKA + INFINITIV KAO SREDSTVA ZA ISKAZIVANJE FUTURSKIH PREDIKACIJA U SAVREMENOM ŠVEDSKOM JEZIKU

Autori

  • Babić Danijela
  • Hajdu Dorijan

DOI:

https://doi.org/10.18485/kkonline.2021.12.12.2

Ključne reči:

švedski jezik, futurske predikacije, prezent, ska infinitiv, gramatika skandinavskih jezika, skandinavistička lingvistika

Apstrakt

Poput svojih srodnika iz germanske grupe jezika, švedski jezik ne poznaje morfološki markiran glagolski oblik koji signalizuje da je jedna predikacija buduća u odnosu na trenutak govora, te se u njemu u cilju iskazivanja futurskih predikacija upotrebljavaju druga jezička sredstva. Predstojanje jedne predikacije u vremenu može se tako u iskazima signalizovati prezentom u sadejstvu sa odgovarajućim (van)rečeničnim kontekstom, te pomoću složenih glagolskih konstrukcija ska + infinitiv, kommer (att) + infinitiv i tänker + infinitiv. Svako od ovih jezičkih sredstava podrazumeva pak određene specifičnosti koje uslovljavaju i određene specifičnosti konteksta u kome se upotrebljavaju. Kao predmet istraživanja u ovom radu izdvajamo (futurski) prezent i konstrukciju ska + infinitiv, u prvom redu zato što se oni pokazuju kao najfrekventnija sredstva za iskazivanje futurskih predikacija u savremenom švedskom jeziku. Ispitivanju podvrgavamo niz primera odgovarajućih švedskih (pretežno) prostih rečenica, kako bismo, u prvom redu, detaljnije ispitali upotrebu futurskog prezenta i konstrukcije ska + infinitiv kao sredstva za iskazivanje budućih predikacija u savremenom švedskom jeziku, a zatim i doneli zaključke koji bi ukazali na dalje pravce istraživanja kako ovih, tako i drugih sredstava za iskazivanje futurskih predikacija u savremenom švedskom jeziku.

Downloads

Objavljeno

19. 12. 2021.

Broj časopisa

Rubrika

Studije i istraživanja

Kako citirati

PREZENT I KONSTRUKCIJA SKA + INFINITIV KAO SREDSTVA ZA ISKAZIVANJE FUTURSKIH PREDIKACIJA U SAVREMENOM ŠVEDSKOM JEZIKU. (2021). Komunikacija I Kultura Online, 12(12), 23-37. https://doi.org/10.18485/kkonline.2021.12.12.2