STRATEGIJE NACIONALNE BEZBEDNOSTI KAO IZRAZ KULTURALNIH MODELA: KOGNITIVNO-DISKURZIVNI PRISTUP
Sažetak
Kulturalni modeli predstavljaju društveno prihvaćenu ili poželjnu konvencionalizovanu konceptualizaciju određenih fenomena i otuda igraju važnu ulogu u artikulaciji ideologije i državne politike. Sa stanovišta jezičkih istraživanja njihov uticaj uočava se u izboru jezičkih sredstava koja se aktiviraju u formulisanju stavova i dokumenata koji tu ideologiju i politiku projektuju. Kroz uporednu analizu Strategija nacionalne bezbednosti Srbije i SAD-a, primenom koncepata i alata kognitivne lingvistike i kritičke analize diskursa, u ovom radu nastojimo da pokažemo da izbor jezičkih sredstava u jednom i drugom dokumentu, odnosno jeziku, nije slučajan nego pre motivisan određenim kulturalnim modelom. Primeri stvaranja predstave, postavljanja okvira za evaluaciju, usmeravanja pažnje i pozicioniranja u diskursu pokazuju kako se u jezičkoj upotrebi projektuju ti modeli. Razlike i sličnosti u jezičkim strategijama nisu samo rezultat posebnosti engleskog i srpskog nego su, kako u ovom radu dokazujemo, uslovljeni širim okvirom kulturalnih razlika.